Zdravo, ja sam Mirjana Gavrić
certificirana geštalt i integrativna dječija i adolescentna psihoterapeutkinja
''Moja snaga, kao psihoterapeutkinje jeste iskreni interes za svako biće i njegovu dušu, te da zajedno pronalazimo načine koji su najbolji za klijenta.''
Tokom dugogodišnjeg iskustva, imala sam priliku vidjeti kako se klijenti mjenjaju, rastu, istražuju sebe te se pomjeraju u pravcu kojem teže aliponekad i u nekim novim, neočekivanim pravcima. Lični rast i razvoj se dešava svakodnevno kao i korištenje ličnih resursa, mehanizama i šema da se nosimo sa svakodnevnim poteškoćama ali ponekad je potrebna i drugačija vrsta podrške kao što je psihoterapija, posebno kad se nađemo u situaciji da trenuni načini i resursi nisu dovoljni kao ni dostupni sistem podrške. Moja misija je da prenosim znanja, iskustvo i budem podrška ličnom rastu i razvoju pojednicima i kompanijama čime doprinosim kvalitentijem načinu života ali i efikasnijem poslovanju, i kvalitetnijoj komunikaciji.
Vjerujem da su ljudska bića kreativna, otporna, adaptibilna i dinamična te da uz adekvatnu podršku, motivaciju i sistematičnost mogu koračati prema željenoj promjeni.
Psihoterapijski proces prilagođavam klijentovim potrebama s kojim pronalazim najadekvatniji način da prevaziđe poteškoće, izazove ili da integriše lična iskustva.
Ukoliko su problemi i poteškoće kompleksnije uključuju se i kolege iz drugih oblasti kako bismo osigurali integrisani pristup i osigurali adekvatnu podršku korisniku.
Filozofija, pristupi i tehnike koje koristim u radu
…………………………………………………………………………………………….
Zašto psihoterapija nije samo za “ljude sa problemima”?
…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………
Ne postoji definitivno rangiranje životnih problema ili natjecanja koji je veći da bi time bili proglašeni dostojnijim pomoći. Terapija je namijenjena svima, i njena ljepota je u tome što se prilagođava svakom pojedincu, bez obzira na poteškoće sa kojima se susreće.
Problemi kojima pomaže psihoterapija uključuju poteškoće u suočavanju sa svakodnevnim životom kao što su dugotrajna preplavljenost, osjećaj duboke tuge, teško se koncentrišete na poslu, neprestalna briga, često ulazite u konfliktne istuacije, često očekujete najgore od situacije, traumatsko iskustvo o koje često mislite, česta konzumacija alkohola, opojnih sredstava kao i nasilno ponašanje.
Ovdje se može dodati duga lista poteškoća s kojim se možete susresti tokom života kao što je komplikovani gubitak, psihosomatski problem ili panični napadi itd.
Isto je tako moguće da ste odlučili da više saznate o sebi, da bolje razumijete svoje emocije, misli i ponašanja, da razumijete kako prošlost utiče na vaše obrasce ponašanja, na stilove vezanosti ili da se posvetite unaprijeđenju svojih ličnih kapaciteta. Psihoterapija nije samo za ljude sa psihičkim poremećajima, već naprotiv, ona nudi mnogo više!
Psihoterapijski odnos omogućava da adekvatno ugledate svoje resurse, svoje biće i krenete na putovanje u kojem srećete, upoznajete i prihvatate sebe.
Ambijent nam je važan!
……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………
Bezuslovna ljubav je uvijek važna podrška!
……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..
Poznato je, a i znanstveno dokazano, da interakcija s kućnim ljubimcem ima značajne prednosti i učinke na mentalno zdravlje.
Neki od njih su:
diže raspoloženje i smanjuje depresiju
smanjuje osjećaj izolacije i otuđenosti
podstiče komunikaciju
pruža udobnost
povećava socijalizaciju i osjećaj zajednice
smanjuje dosadu
smanjuje anksioznost
pomaže djeci da prevladaju govorne i emocionalne poteškoće
stvara motivaciju za klijenta da se brže oporavi
Veza čovjeka i kućnog ljubmica može pozitivno uticati kako na pojedinca, tako i na cijelu porodicu te na terapijski proces.
Istraživanja pokazuju da psi mogu fiziološki smanjiti stres (nivo kortizola) i povećati reakcije vezanosti koje pokreću oksitocin – hormon koji povećava povjerenje u ljude. Kao odgovor na vezu koju stvaraju sa čovjekom, psi takođe proizvode oksitocin te smanjuju nivo kortizola ukoliko se povežu sa svojim vlasnikom.
