Online terapije sada postaje uobičajena praksa koju preferiraju i klijenti i terapeuti (Elleven i Allen, 2004) a poseban značaj ima sada tokom pandemije kako bismo osigurajli bezbjednost svih uključenih. Tokom godina se pokazala izuzetno korisnom posebmo zbog premošćivanja jaza koji je postojao s tradicionalnom terapijom licem u lice gdje su se otvarala pitanja poput pristupačnosti, praktičnosti, i sl.

U nekim slučajevima je mnogo lakše, kontaktirati svog psihoterapeuta putem e-maila i dobiti brzi odgovor nego ako u stvarnom životu nazovete terapeuta ili psihijatra na upite koji su vam važni.

To varira, ali u idealnom slučaju, terapeuti koji rade online terapiju često odmah odgovore na zahtjev e-pošte ili chata, ako je upit poslan u toku radnog vrijemena.

Web savjetovanje također se pokazalo učinkovitim u poticanju djece i tinejdžera na terapiju jer im se čini ugodnijim za korištenje interneta (Shaw & Shaw, 2006). Svatko tko ima pristup internetu može koristiti takve usluge po svojoj pogodnosti. Čak i ako terapeuti nisu dostupni u svakom trenutku, na primjer, slanje e-pošte može klijentu dati dojam da u trenutku pisanja e-pošte i slanja e-pošte komunicira sa svojim terapeutom (Centore i Milacci, 2008).

Znanstvena je činjenica da e-terapija može biti jednako učinkovita kao i konvencionalna terapija licem u lice. Online terapija nije za sve, ali studije su pokazale njezinu učinkovitost od depresije i tjeskobe do poremećaja u prehrani, ADHD-a i ASD podrške te smanjenja stresa.