Psihološki problemi ne pogađaju samo pojedince, nego i cijelu porodice. Kako bismo osigurali adekvatno okruženje za rast i razvoj djece, te gradili roditeljske kompetencije, osiguravam sistematičan pristup podrške kako bi se prevazišle uočene poteškoće i štetne dinamike. Razvojno savjetovanje je psihološko savjetovanje koje pomaže roditeljima i djeci da se na zdrav i siguran način nose i adaptiraju sa različitim razvojnim zadacima, promjenama i smetnjama (skidanje pelena, adaptacija na vrtić, polazak u školu, rođenje drugog deteta, postavljanje granica, socijalizacija sa vršnjacima), kao i ostalim životnjim događajima i krizama (selidba, promjena škole, razvod roditelja, gubitak člana porodice, bolest). Psihoterapija djece predškolskog uzrasta odvija se kroz rad sa porodicom, a psihoterapijski rad sa djecom školskog uzrasta podrazumeva individualni rad sa djecom i savjetodavni rad sa roditeljima.

Psihoterapijski rad s djecom, adolescentima i porodicama

Cilj terapije je pomoći članovima obitelji da prepoznaju kako određeno ponašanje utječe na druge članove, da nauče nove načine međusobnog odnosa, rješavaju sukoba te i otvorene linije komunikacije između svih članova obitelji.

Psihoterapija se odnosi na različite tehnike i metode koji se koriste za pomoć djeci i adolescentima koji imaju poteškoće sa svojim emocijama ili ponašanjem. Iako postoje različite vrste psihoterapije, svaka se oslanja na komunikaciju kao osnovno sredstvo za postizanje promjena u osjećajima i ponašanju djeteta ili adolescenta. Psihoterapija može uključivati pojedinačno dijete, braću i sestre ili cijelu porodicu.

Tokom rada s djecom i adolescenatima koriste se igranje, crtanje, građenje i pretvaranje, kao i razgovor jer su svi ove tehnike važne jer osiguravaju različite načina dijeljenja osjećaja i rješavanje problema. Psihoterapija se često oslanja na saradnju sa porodicom i školom. Odnos koji se razvija između terapeuta i djeteta/adolescenta je vrlo je važan. Dijete ili adolescent se mora osjećati ugodno, sigurno i razumljivo. Ova vrsta okruženja olakšava djetetu da izrazi svoje misli i osećaje i da terapiju koristi na koristan način.

Psihoterapija pomaže djeci i adolescentima na različite načine. Dobijaju emocionalnu podršku, rješavaju sukobe s vršnjacima, razumiju osjećaje i probleme te iskušavaju nova rješenja sa starim problemima. Ciljevi za terapiju mogu biti specifični (promjena ponašanja, poboljšani odnosi s prijateljima ili porodicom) ili općenitiji (manje anksioznosti, bolje samopoštovanje). Dužina psihoterapije zavisi od složenosti i težine problema.

Djeca su uvijek imala posebno mjesto u mom srcu, pa je bilo prirodno učiti kako da razumijem njihove potrebe, da ih osluškujem i podržim na način koji im je potreban da prebrode određene poteškoće s kojim se susreću. Polazim od jedinstvenosti dječjeg bića i osjetljivosti dječjeg svijeta.

Mit je da djeca nemaju problema sa mentalnim zdravljem. Da bismo podržali dijete u njegovo rastu i razcoju, dijete treba sigurno i podržavajuće okruženje u kojem može iskazati svoja osjećanja (baš kao i mi odrasli). Komunicirati s njima kroz igru, crtanje, slikanje, rad s glinom su samo neki od načina kako bismo omogućili djeci da izraze svoj unutrašnji svijet.

Rad sa porodicama traži posebnu pažnju i često se uključuju i kolege psihoteraputi kako bismo podržali porodicu na najadekvatniji način.