Globalna pandemija COVID-19 sa sobom donosi mnoštvo problema koji će imati duboke učinke na porodice. Ona je izazvala značajan stres i anksioznost kod mnogih roditelja širom svijeta pa i u BiH. Ovi efekti će se uvelike razlikovati ovisno o kontekstualnim stresorima koje roditelji doživljavaju. Pandemija COVID-19 suočila je mnoge roditelje s teškim izborima. Roditelji se možda nose sa stresom zbog povratka i nazad na posao i potencijalne kontaminacije svog doma. Neki se možda nose sa povećanim zahtjevima školovanja svoje djece u kući, a još uvijek pokušavaju ispuniti vlastite zahtjeve za zapošljavanjem. Neki mogu imati starije roditelje o kojima se trebaju brinuti i osigurati njihovu sigurnost. Za roditelje djece sa zaostatkom u razvoju, kroničnim emocionalnim poteškoćama ili poteškoćama u ponašanju ili drugim zdravstvenim izazovima, zahtjevi se dodatno povećavaju. Kako se zahtjevi i stres roditelja povećavaju, a resursa smanjuje, djeca se također mogu smjestiti u sve veću blizinu nasilja u porodici. Sve u svemu, roditelji doživljavaju koliziju uloga – roditelji, partneri, zaposlenici, vlasnici preduzeća, poslodavci, braću i sestre, njegova porodica, prijatelji, dijete, učitelji i tako dalje. Mogu se suočiti sa strahom i neizvjesnošću u budućnosti i kako zaštititi svoje porodice, istovremeno upravljajući kolizijom uloga, odgovornošću i očekivanjima. Mnogo porodica se ne distanciraju samo od drugih ljudi, već se udaljavaju od svega što je poznato. Ova situacija otkriva da naši stari obrasci ponašanja više ne funkcioniraju. Iako struktura i predvidljivost mogu biti od pomoći, iznenada uvođenje visokog nivoa strukture u kontekst koji obično nije tako strukturiran (npr. U svom domu), vjerovatno će se doživjeti kao dodavanje stresa a ne osjećaj sigunrosti, te možemo doživjeti otpor ili izbjegavanje
Psihološka fleksibilnost i briga o sebi su osnovni aspekti psihološkog zdravlja . Roditeljima oblikovanje ovih procesa može pomoći u promociji porodične njege, podržati prosocijalno ponašanje dece i pružiti efikasnu i doslednu upotrebu roditeljskih „jezgri“ zasnovanih na dokazima. Cilj blogova će biti pružiti podrška kako razvijati psihološku fleksibilnost, brigu o sebi i pozitivno roditeljsko ponašanje. Moramo pružiti sebi podršku i samopomoć u malim izvodljivim dozama. Ne postoji čin brige o sebi koji ne doprinosi dobrobiti. Čak i kada je doza toliko mala da se ne čini da čini primjetnu fizičku razliku, svejedno može napraviti izvanredno značajnu razliku.